Kristijan Zulle

Nova nagrada Snježani Ledinski

Snježana Ledinski Professional Beauty GCC Awards 2020

Nova nagrada Snježani Ledinski

Sharjah Ladies Club – Dalouk Wellness Spa osvojio je Professional Beauty GCC Awards 2020 nagradu za najbolji Day Spa na Bliskom istoku. To je već peta nagrada u nizu koju je osvojio ovaj najsuvremeniji wellness centar u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ujedno je to i nagrada Snježani Ledinski koja je glavna Spa & Beauty konzultantica ovog wellnessa već 17 godina.

Professional Beauty GCC nagrade imaju za cilj prepoznati istaknute pojedince i tvrtke koje podižu nivo usluga na tržištu ljepote i wellnessa u zemljama Vijeća za suradnju arapskih zemalja Zaljeva (Gulf Cooperation Council).

Nagrade Professional Beauty nastale su prije 25 godina u Londonu i od tada su prepoznate kao najprestižnija ceremonija dodjele nagrada za tržište ljepote, wellnessa, kose i noktiju. Prijaviti se mogu pojedinci, timovi i poslodavci, od frizerskih i kozmetičkih salona do wellness centara i resorta, a nagrade se dodjeljuju u 17 kategorija.

Sama večer dodjele nagrada uključuje večernji domjenak i svečanu večeru u Dubaiju. Finalisti imaju priliku proslaviti sa svojim osobljem, kolegama i dobavljačima, kao i mogućnost za umrežavanje s ljudima iz vodećih salona, wellness centara te proizvodnih tvrtki.

Prethodno

Sljedeće

Mirisi wellnessa

Kristijan Zulle

Svaki klijent koji uđe u Spa ili Wellness nesvjesno uključi sva svoja osjetila da bi „ispitao teren“ i odlučio da li je vrijedno njegovog vremena i novca. Pored ugodnog ambijenta, boja, profesionalnog tima od velike važnosti je i miris tog prostora. Miris je možda i najvažniji u tome hoće li klijent ostati ili otići. I to nije slučaj samo kod izbirljivijih klijenata.

Osjet mirisa iznimno je važan za čovjeka. Organi njuha počinju se razvijati već u trećem tjednu embrionalnog razvoja, značajno ranije od ostalih osjeta. Po rođenju osjet mirisa postaje najvažniji osjet kojim se beba koristi u prepoznavanju i snalaženju u novoj okolini. Nova istraživanja pokazuju da 3% našeg genoma otpada na olfaktorne gene te da je čovjek sposoban razlikovati i upamtiti preko 10.000 različitih mirisa. Osjet mirisa od olfaktornih stanica u nosu, živčanim impulsima prenosi se u limbički dio mozga koji je odgovoran za upravlja nesvjesnim, instinktivnim i autonomnim funkcijama te emocijama i sjećanjem. Stoga nije čudno da na 75% emocija koje svakodnevno generiramo utječe miris i zbog toga se smatra da je 100 puta veća vjerojatnost da se sjetimo nečega što smo omirisali nego li vidjeli, čuli ili dodirnuli. Danas se provodi sve više istraživanja koja nastoje objasniti važnost osjeta mirisa i istražiti načine na koje taj naš osjet možemo iskoristiti za svoje zdravlje i dobrobit, ali i u komercijalne svrhe.

Wellness je već odavno prepoznao važnost i snagu mirisa i to prvenstveno kroz koncept aromaterapije, tj. upotrebu eteričnih ulja u liječenju raznih bolnih stanja. Zahvaljujući razvoju tehnologije, neuroznanosti, osmišljavanju novih formula, korištenju kvalitetnih prirodnih i organskih sastojaka, ali i sve kvalitetnijim i mjerodavnijim istraživanjima koja dokazuju učinkovitost aromaterapije ona doživljava svoj novi procvat.

Niz kvalitetnih znanstvenih istraživanja dokazuju učinkovitost mirisa na ublažavanje boli, poboljšan san, smanjenu anksioznost i rjeđe jutarnje mučnine. Mirisi dokazano mogu pomoći u unapređenju kognitivnog učenja, ali i vraćanju sjećanja i promjeni emocionalnog stanja.

Aromaterapija postaje sve ozbiljnija metoda ne samo popravljanja raspoloženja ili uklanjanja nekog manjeg bolnog stanja nego se počinje primjenjivati i u kliničkoj praksi liječenja demencije i Alzheimerove bolesti. To je moguće stoga što osjet mirisa dolazi direktno iz u limbički dio mozga čovjeka čijom stimulacijom se potiču emocije i sjećanja. Interesantno je da je jedan od simptoma Alzheimerove bolesti gubitak osjećaja mirisa.

Mnogi wellness brendovi prepoznali su važnost mirisa i nastoje ih što bolje iskoristiti u svojim proizvodima i tretmanima. Jedan od takvih je i francuski brend Altearah BIO, koji inovativno kombinira aromaterapiju, chromatoterapiju, olfactoterapiju, oleoterapiju i masažoterapiju. Kroz svoje proizvode i tretmane nastoje utjecati na emocionalna stanja klijenata. To čine detektiranjem problema pomoću chromatoterapije kojom dolaze do spoznaje o emocionalnim potrebama pojedinog klijenta a potom pomoću aromaterapije nastoje utjecati na prepoznata emocionalna stanja.

Zahvaljujući prepoznatosti važnosti mirisa, ali i trendu povratka „prirodnom“ liječenju pretpostavlja se da će do 2026. godine tržište esencijalnih ulja biti vrijedno oko 15 milijardi dolara s tendencijom daljnjeg rasta.

Budućnost

Svijest o povezanosti mirisa s našim mozgom te potencijalu liječenja i stvaranja zadovoljstva kod svakog pojedinog korisnika otvara nove potencijale kako razvoja industrije mirisa, tako i novih istraživanja na ovu temu. Razvoj će ići u nekoliko pravaca:

Individualizacija

Težiti će se individualizaciji, nastojati će se svakom pojedincu pronaći odgovarajući mirisi, baš oni mirisi koji ga dovode u stanje opuštenosti i zadovoljstva, mirisi koji kod te osobe pobuđuju određena sjećanja i emocije. Trgovci, hotelijeri i razne uslužne djelatnosti nastojati će pronaći „svoje“ mirise koji će najbolje prezentirati njih i kod njihovih klijenata izazivati pozitivne emocije i sjećanja. Industrija mirisa nastojati će pronaći one arome koje nabolje utječu na određene emocije i stanja.

Distribucija

Kada već tako dobro reagiramo na mirise, zašto češće ne bismo bili izloženi njihovom pozitivnom utjecaju? Jedna od ideja koja se razvija je i digitalizacija mirisa, pretvaranje mirisa u digitalnu informaciju koja će se moći prenositi na daljinu, npr. putem naših „pametnih“ telefona. Takva informacija mogla bi se dekodirati u nekom uređaju koji se nalazi u našoj neposrednoj blizini i koji emitira upravo one mirise koje mi trebamo i npr. u našem domu pobuđuje osjećaje kao da se nalazimo na mjestu omiljenog godišnjeg odmora. Difuzori mirisa postojati će sve napredniji, moći će prepoznati naše potrebe i u točno određenom trenutku otpuštati mirise koji najbolje odgovaraju nama i trenutku. Osjet mirisa je osjet koji se najbrže privikava na podražaj, stoga će novi difuzori trebati osigurati da se mirisi otpuštaju u intervalima koji neće dopustiti našem osjetu da „otupi“ na podražaje.

Kliničko korištenje mirisa i istraživanje

Sve će se više nastojati mirise uključiti u razne vidove liječenja i terapije brojnih stanja na koje osjet mirisa može imati utjecaj. Istovremeno istraživanja će pronalaziti sve širu primjenu mirisa uz istovremenu znanstvenu potvrdu učinkovitosti takvih postupaka.

Wellness

Wellness koji je među prvima prepoznao značaj mirisa nastaviti će ih i dalje koristiti na sve učinkovitije i inovativnije načine. Osim postojećih tretmana upotrebe mirisa kroz razne tretmane aromaterapije, tuševa doživljaja, mirisne kupke, osmisliti će se čitav niz novih tretmana koji će nas putem mirisa dovoditi u stanje „wellnessa“. Na nama je samo da „zaplivamo“ na tom valu.

Jesu li fizioterapeuti najpoželjniji djelatnici za rad u wellnessu?

Kristijan Zulle

Zbog dobre naobrazbe i dobrog poznavanja osnova medicine za očekivati je da su fizioterapeuti najinteresantniji potencijalni djelatnici za rad u wellnessu.

U Hrvatskoj, kada govorimo o wellnessu prvenstveno mislimo na tzv. wellness centre. Prema Institutu za turizam koji je izradio plan razvoja zdravstvenog turizma do 2020. godine wellnessi se dijele na medicinski i holistički wellness. Pod medicinskim wellnessom podrazumijevaju se mjesta gdje se pružaju wellness usluge čiji je cilj prevencija bolesti i unapređenje zdravlja te podizanje kvalitete života. Holistički wellness pak pruža široku ponudu ne medicinskih usluga, poput tretmana njege tijela i lica, pedikure i maikure i sl. Masaža, kao najčešća usluga u wellness centrima, nalazi se u oba tipa, s time što ju u medicinskom wellnessu ta usluga usmjerena zdravstvenim učincima, te ju trebaju pružati djelatnici s zdravstvenom izobrazbom.

Kada pomislimo na rad u wellnessu odmah nam pogled krene prema fizioterapeutima. Fizioterapeuti svojim obrazovanjem stječu znanja o anatomiji i fiziologiji ljudskog tijela, upoznaju se s fizikalnim čimbenicima i prirodnim ljekovitim činiteljima koji se koriste u terapiji, ali i u wellnessu. Sposobni su svojim znanjem osmisliti i provoditi niz aktivnosti kojima se može oćuvati i unaprijediti zdravlje. Međutim iz masaže na dodiplomskoj razini studija (koja je uvjet da se nekoga naziva fizioterapeutom) slušaju samo 5 sati predavanja i 25 sati vježbi. Ostale profesije koje svoje radno mjesto mogu pronaći u wellnesu su kozmetičari, koji se obrazuju na nivou srednje škole, wellness terapeuti koji se obrazuju uglavnom kroz programe prekvalifikacije ili u obliku tečajeva, te maseri koji završavaju tečajeve iz raznih oblika masaža ili završavaju trogodišnji srednjoškolski program.

U istraživanju koje je provedeno 2016. godine na uzorku od 22 wellness voditelja u RH postavilo se pitanje smatraju li voditelji wellnessa da su fizioterapeuti najpoželjniji djelatnici za rad u wellnessu. Odgovori su bili iznenađujući. Rezultati su pokazali da bi od 22 anketirana voditelja wellnessa samo njih 4 od ponuđenih potencijalnih djelatnika sličnih karakteristika ali različitih profesija, odlučilo se za fizioterapeuta. Većina, njih 10, odabralo bi kozmetičara, 7 bi odabralo wellness terapeuta, a 1 bi se odlučio za masera. Istraživanje je dalo i odgovore o razlozima takvih stavova wellness voditelja. Pokazalo se da više od polovine voditelja smatra da fizioterapeuti nemaju dovoljnog iskustva ili znanja za rad u wellnessu, da fizioterapeuti češće napuštaju posao u wellnessu od ostalih profesija, te da ne usvajaju znanja o wellness tehnikama uspješnije od drugih (premda bi to bilo za očekivati obzirom na njihovo duže obrazovanje).

Kritičkim promišljanjem o ovim rezultatima te površnom analizom wellness industrije u RH dolazimo do slijedećih spoznaja:

Većina wellnessa u RH su holističkog, a ne medicinskog tipa. Za rad u takvim wellnessima nije primarno poznavanje medicinske struke već poznavanje niza tretmana njege lica i tijela. Kozmetičari, kao najinteresantnija profesija za rad u takvim wellnessima izobrazuju se za tretmane lica i tijela, pedikure, manikure, a na predmet masaža otpada im 128 sati nastave. Medicinskih wellnessa u RH je jako malo, te je samim time i potreba za medicinski dobro educiranim djelatnicima mala.
Većina wellnessa u RH malog su kapaciteta. Prema podatcima koji su dobiveni od anketiranih voditelja, kapaciteti njihovih wellnessa su oko 3,5 djelatnika. Mali broj djelatnika ne dopušta usku specijalizaciju, svaki djelatnik treba znati raditi sve. Takav rad onemogućuje ponudu više diferenciranih usluga za koje trebaju specijalizirani djelatnici s posebnim vještinama. U konačnici to dovodi do vrlo unificiranih usluga i wellnessa koji nemaju osobnosti i specifičnosti, a i djelatnici ne raspolažu specijaliziranim znanjima.
Fizioterapeuti rad u wellnessu ne prepoznaju kao izazovan. Njihova ne motiviranost očituje se u ne zainteresiranosti za savladavanje novih wellness znanja i kratkom radnom stažu provedenom u wellnessu (ukoliko im se ukaže prilika za prelazak na rad u zdravstvenoj ustanovi rado će ga prihvatiti). Razlog za to vidimo u tome što se fizioterapeuti dugotrajno školuju te stječu specifična medicinska znanja. Rad u wellnessima holističkog tipa koji od njih ne zahtijevaju primjenu teško stečenih medicinskih znanja za njih je ne stimulativan i često ga prepoznaju banalnim.

Sve rečeno dovodi do pitanja: „Treba li fizioterapeute bolje školovati za rad u postojećim wellnessima u RH?“.

Naše mišljenje je da to nije dobar smjer. Fizioterapeuti se i nadalje trebaju educirati za medicinski, visokospecijalizirani rad. Njihov obrazovni kurikulum ne treba dodatno opterećivati s vještinama koje se uče na razini srednje škole ili tečajeva.

Premda se broj wellness centara, pogotovo u turističkim objektima, sve više otvara te niz fizioterapeuta može svoje radno mjesto pronaći u njima, to će im u konačnici biti samo privremeno rješenje. Ako i postanu bolje educirani za rad u postojećim wellnessima i nadalje će nastojati svoje zadovoljavajuće radno mjesto pronaći u ustanovama u kojima mogu u potpunosti iskazati svoje potencijale. Vrlo interesantni djelatnici za rad u wellnessu trebali bi biti fizioterapeutski tehničari. Njihov kurikulum mogao bi se obogatiti vještinama potrebnim za rad u wellnessu. Oni mogu predstavljati spoj između dostatnih medicinskih znanja i wellness vještina. Rad u wellness centrima trebao bi im biti izazovan, a svojim znanjima iz fizioterapije mogli bi podići razinu wellness usluga.

Za fizioterapeute, ali jednako tako i za zdravstveni turizam, idealno rješenje bilo bi otvaranje većeg broja wellnessa medicinskog tipa. Wellness centar u osnovi treba biti mjesto održavanja dobrog zdravlja (tjelesnog, mentalnog i duhovnog) te unapređenja istog. Danas smo pred novim izazovima:

stanovništvo postaje sve starije,
ljudi i u starijoj životnoj dobi žele živjeti aktivno,
a prvenstveni razlozi bolesti i smrti stanovništva postale su kronične ne zarazne bolesti.

Na navedene izazove medicinski wellness ima spreman odgovor. Usvajanjem ispravnih životnih navika te izbjegavanjem čimbenika rizika svaki pojedinac može upravljati sa svojim zdravljem i približiti se „stanju wellnessa“. Wellness je samoodgovoran i svaki pojedinac sam treba poduzeti aktivnosti koje će mu pomoći u očuvanju i unapređenju zdravlja. Wellness centar je tu da mu nizom aktivnosti, wellness tretmanima, ali i edukacijama, radionicama i savjetima pomogne u dostizanju cilja dugog i zdravog življenja. Osim što je samoodgovoran, wellness je i holistički i svakog pojedinca promatra kao cjelinu te se ne obraća samo jednoj nego svim dimenzijama zdravlja. Za ovako zahtjevno postavljene ciljeve potrebni su profesionalci koji su jako dobro medicinski educirani, fizioterapeuti.

Prema našem sudu, ispravan put za „pomirenje“ fizioterapeuta i wellnessa nije edukacija fizioterapeuta za rad u postojećim wellnessima već potenciranje otvaranja medicinskih wellnessa koji će najbolje iskoristiti prirodne potencijale kojima obiluje RH ali i puni potencijal kvalitetnih fizioterapeuta kojima RH također obiluje.

Wellness nije samo prostor

Wellness nije samo prostor

Kristijan Zulle

Wellness je postao nezaobilazni dio hotelske ponude. Teško je pronaći hotel više kategorije koji u ponudi nema „wellness“. Wellness prostori uređuju se i opremaju sve atraktivnije što iziskuje značajna materijalna sredstva. Wellness se prepoznaje kao prostor sauna i vodene zone (bazen, hidromasažni bazeni, tuševi doživljaja i sl.) te tretmanskih soba u kojima se nudi niz tretmana lica i tijela. I ništa više od toga, a wellness je puno više od samog prostora.

Ne postoji jedinstvena definicije wellnessa. Postoji ih nekoliko, nabrojat ću samo tri:

Dobro stanje zdravlja tijela i duha, osobito kao rezultat vlastitog napora.
Pristup zdravstvenoj skrbi koja promiče prevenciju bolesti i produženje života, za razliku od one koja promiče pristup koji se bavi samo liječenjem.
Stanje u kojem je čovjek u dobrom fizičkom i mentalnom statusu.

U današnje vrijeme uz termin wellness najčešće se veže općepoznata definicija zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije: „Zdravlje (wellness) je stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i onesposobljenosti.“.

Nepostojanje jedinstvene definicije zbunjuje korisnike, ali i profesionalce. Ni danas nisu jasno postavljene granice što wellness jest a što nije. Termin se najčešće koristi za opis usluga koje se nude u tzv. wellness ili spa centrima (još jedan terminološki problem, wellness ili spa), a vrlo često se koristi kao sinonim za sve što se smatra „zdravim“ i „dobrim“ za naše tijelo i duh. Global Wellness institute pod kapom wellness industrije podrazumijeva niz aktivnosti od fitnessa, preko industrije ljepote, zdrave prehrane, wellness turizma, preventivne medicine do alternativne medicine. To je industrija globalno vrijedna oko 4,2 bilijuna dolara.

Wellness nije novovjeka izmišljotina, elementi wellnessa poznati su i u drevnoj kineskoj i indijskoj medicine, te u Staroj Grčkoj i Rimskom carstvu. Noviji uzlet desio se zadnjih 50 godina kada se fokus zdravstvenih problema seli sa zaraznih na nezarazne kronične bolesti koje su u razvijenom svijetu osnovni razlog umiranja stanovništva. Nezarazne kronične bolesti u velikoj mjeri moguće je prevenirati osobnim aktivnostima prihvaćanja zdravih životnih navika, a wellness su upravo te aktivnosti.

Uglavnom na kraju ne male investicije u wellness prostor hotelijeri se trude čim prije pronaći operatera kojem će iznajmiti prostor wellnessa, premda s dobivenom najamninom neće isplatiti uređenje i opremanje tog prostora u narednih 100 godina. Čine li hotelijeri to da bi svojim gostima osigurali najbolju moguću uslugu koju im može osigurati dobar wellness operater? Ne, to uglavnom čine iz razloga da sa sebe odmaknu odgovornost i brigu o wellness sadržajima („brigo moja pređi na drugoga“). Zar je moguće da netko uloži nekoliko milijuna kuna u sadržaj kojeg se čim prije želi riješiti? Očigledno je moguće, dešava se svakodnevno. Veliki broj hotelijera ne zna što je wellness, kako ga učiniti svrsishodnim za svoje poslovanje, kako upravljati njime i na kraju kako na njemu zaraditi.

Najveći problem wellness prostora u hotelu je što u vrlo maloj mjeri odgovara za uspješnost svog poslovanja. Ako je hotel prazan i wellness će biti prazan. Ako hotel ugošćuje goste koji nisu potencijalni korisnici wellnessa, wellness će biti prazan. Ako je wellness smješten u zabačenom djelu hotela, a hotelske informacije nedovoljno dobro upućuju goste gdje trebaju ići, wellness će biti prazan, i tako možemo nabrajati i nabrajati.

Wellness management i wellness tim ima veliki utjecaj na zadovoljstvo klijenata sadržajima i uslugom, ali jako mali utjecaj na popunjenost. Upravljanje wellnessom bez interesa i pomoći hotela Sizifov je posao.

Hotelijeri, ali i wellness operateri trude se shvatiti koliki broj gostiju hotela će pohoditi wellness. Je li to 3%, 5% ili možda 30% od ukupnog broja gostiju. Do tog podatka je gotovo nemoguće doći jer na njega utječe niz čimbenika: kategorizacija hotela, vrsta gostiju, razdoblje godine, klimatske prilike, pozicija wellness prostora u hotelu, ostali hotelski sadržaji, zemljopisna pozicija hotela i njegovo okruženje, wellness brand koji upravlja prostorima wellnessa, marketinške aktivnosti i niz drugih čimbenika koji će utjecati na poslovanje samog wellnessa.

Broj korisnika različit je od wellnessa do wellnessa, ovisi o kvaliteti wellness usluga, ali prvenstveno ovisi o trudu hotela da napuni wellness prostor. Samim time i profitabilnost wellnessa ovisi o hotelu a manje o wellness operatoru.

Gledano kroz prizmu hotelskog poslovanja, aktivnosti koje imaju za cilj očuvati i unaprijediti zdravlje gostiju, pomoći im da se opuste i bolje spavaju ili tjelesno aktiviraju, bolje izgledaju i da prihvate zdrave životne navike mogu se smatrati wellness aktivnostima.

Otvara nam se pitanje što onda u hotelu čini wellness? Je li to samo tzv. prostor wellnessa ili nešto značajno više? Vodimo li se prethodno rečenim, wellness nije samo sauna, hidromasažni bazen i ručna masaža, nego i yoga, trčanje, šetnja uz more ili po planini, svježe cijeđeni sok, jastuk za spavanje punjen ljuskicama heljde i sve ostalo što će gostu pomoći da se opusti nakon stresa, dobro naspava, tjelesno aktivira nakon dugotrajnog sjedenja, prihvati ispravne prehrambene i druge životne navike, osjeća bolje i „ljepše“. Pogledamo li šire i ne doživljavamo li wellness samo kao hotelski podrum od 1.500 m² u koji je uloženo 3.000.000 eura, već kao ukupnost usluga koje promiču zdravlje bolji izgled i dugovječnost, shvatit ćemo da se tih 1.500 m² može „preliti“ na cijeli prostor hotela, sve hotelske odjele i operacije te hotelu osigurati produženu sezonu, popunjenost i profitabilnost.

Ako prihvatimo da su aktivnosti koje vode očuvanju i unapređenju zdravlja gostiju, wellness, imamo razloga reći da su svih 100% gostiju hotela korisnici wellnessa. Ima li i jednog gosta koji s odmora ne želi otići opušteniji, tjelesno aktivniji, zdraviji i „ljepši“. Tu se nalazi svrsishodnost wellnessa u hotelu i isplativost velike investicije u wellness prostor. Ukupnost wellness sadržaja i simbioza hotelijera i wellness operatera može dovesti do bolje i duže popunjenosti hotela, ali i većeg zadovoljstva gostiju boravkom u hotelu. Hotel s dobro osmišljenim wellness sadržajima postaje mjesto, osim odmora, zabave, poslovnih sastanaka i sl., i mjesto očuvanja i unaprjeđenja zdravlje svojih gostiju. Dodana vrijednost vrijedna poštovanja.