Zbog dobre naobrazbe i dobrog poznavanja osnova medicine za očekivati je da su fizioterapeuti najinteresantniji potencijalni djelatnici za rad u wellnessu.

U Hrvatskoj, kada govorimo o wellnessu prvenstveno mislimo na tzv. wellness centre. Prema Institutu za turizam koji je izradio plan razvoja zdravstvenog turizma do 2020. godine wellnessi se dijele na medicinski i holistički wellness. Pod medicinskim wellnessom podrazumijevaju se mjesta gdje se pružaju wellness usluge čiji je cilj prevencija bolesti i unapređenje zdravlja te podizanje kvalitete života. Holistički wellness pak pruža široku ponudu ne medicinskih usluga, poput tretmana njege tijela i lica, pedikure i maikure i sl. Masaža, kao najčešća usluga u wellness centrima, nalazi se u oba tipa, s time što ju u medicinskom wellnessu ta usluga usmjerena zdravstvenim učincima, te ju trebaju pružati djelatnici s zdravstvenom izobrazbom.

Kada pomislimo na rad u wellnessu odmah nam pogled krene prema fizioterapeutima. Fizioterapeuti svojim obrazovanjem stječu znanja o anatomiji i fiziologiji ljudskog tijela, upoznaju se s fizikalnim čimbenicima i prirodnim ljekovitim činiteljima koji se koriste u terapiji, ali i u wellnessu. Sposobni su svojim znanjem osmisliti i provoditi niz aktivnosti kojima se može oćuvati i unaprijediti zdravlje. Međutim iz masaže na dodiplomskoj razini studija (koja je uvjet da se nekoga naziva fizioterapeutom) slušaju samo 5 sati predavanja i 25 sati vježbi. Ostale profesije koje svoje radno mjesto mogu pronaći u wellnesu su kozmetičari, koji se obrazuju na nivou srednje škole,  wellness terapeuti koji se obrazuju uglavnom kroz programe prekvalifikacije ili u obliku tečajeva, te maseri koji završavaju tečajeve iz raznih oblika masaža ili završavaju trogodišnji srednjoškolski program.

U istraživanju koje je provedeno 2016. godine na uzorku od 22 wellness voditelja u RH postavilo se pitanje smatraju li voditelji wellnessa da su fizioterapeuti najpoželjniji djelatnici za rad u wellnessu. Odgovori su bili iznenađujući. Rezultati su pokazali da bi od 22 anketirana voditelja wellnessa samo njih 4 od ponuđenih potencijalnih djelatnika sličnih karakteristika ali različitih profesija, odlučilo se za fizioterapeuta. Većina, njih 10, odabralo bi kozmetičara, 7 bi odabralo wellness terapeuta, a 1 bi se odlučio za masera. Istraživanje je dalo i odgovore o razlozima takvih stavova wellness voditelja. Pokazalo se da više od polovine voditelja smatra da fizioterapeuti nemaju dovoljnog iskustva ili znanja za rad u wellnessu, da fizioterapeuti češće napuštaju posao u wellnessu od ostalih profesija, te da ne usvajaju znanja o wellness tehnikama uspješnije od drugih (premda bi to bilo za očekivati obzirom na njihovo duže obrazovanje).

Kritičkim promišljanjem o ovim rezultatima te površnom analizom wellness industrije u RH dolazimo do slijedećih spoznaja:

• Većina wellnessa u RH su holističkog, a ne medicinskog tipa. Za rad u takvim wellnessima nije primarno poznavanje medicinske struke već poznavanje niza tretmana njege lica i tijela. Kozmetičari, kao najinteresantnija profesija za rad u takvim wellnessima izobrazuju se za tretmane lica i tijela, pedikure, manikure, a na predmet masaža otpada im 128 sati nastave. Medicinskih wellnessa u RH je jako malo, te je samim time i potreba za medicinski dobro educiranim djelatnicima mala.
• Većina wellnessa u RH malog su kapaciteta. Prema podatcima koji su dobiveni od anketiranih voditelja, kapaciteti njihovih wellnessa su oko 3,5 djelatnika. Mali broj djelatnika ne dopušta usku specijalizaciju, svaki djelatnik treba znati raditi sve. Takav rad onemogućuje ponudu više diferenciranih usluga za koje trebaju specijalizirani djelatnici s posebnim vještinama. U konačnici to dovodi do vrlo unificiranih usluga i wellnessa koji nemaju osobnosti i specifičnosti, a i djelatnici ne raspolažu specijaliziranim znanjima.
• Fizioterapeuti rad u wellnessu ne prepoznaju kao izazovan. Njihova ne motiviranost očituje se u ne zainteresiranosti za savladavanje novih wellness znanja i kratkom radnom stažu provedenom u wellnessu (ukoliko im se ukaže prilika za prelazak na rad u zdravstvenoj ustanovi rado će ga prihvatiti). Razlog za to vidimo u tome što se fizioterapeuti dugotrajno školuju te stječu specifična medicinska znanja. Rad u wellnessima holističkog tipa koji od njih ne zahtijevaju primjenu teško stečenih medicinskih znanja za njih je ne stimulativan i često ga prepoznaju banalnim.

Sve rečeno dovodi do pitanja: „Treba li fizioterapeute bolje školovati za rad u postojećim wellnessima u RH?“.

Naše mišljenje je da to nije dobar smjer. Fizioterapeuti se i nadalje trebaju educirati za medicinski, visokospecijalizirani rad. Njihov obrazovni kurikulum ne treba dodatno opterećivati s vještinama koje se uče na razini srednje škole ili tečajeva.

Premda se broj wellness centara, pogotovo u turističkim objektima, sve više otvara te niz fizioterapeuta može svoje radno mjesto pronaći u njima, to će im u konačnici biti samo privremeno rješenje. Ako i postanu bolje educirani za rad u postojećim wellnessima i nadalje će nastojati svoje zadovoljavajuće radno mjesto pronaći u ustanovama u kojima mogu u potpunosti iskazati svoje potencijale. Vrlo interesantni djelatnici za rad u wellnessu trebali bi biti fizioterapeutski tehničari. Njihov kurikulum mogao bi se obogatiti vještinama potrebnim za rad u wellnessu. Oni mogu predstavljati spoj između dostatnih medicinskih znanja i wellness vještina. Rad u wellness centrima trebao bi im biti izazovan, a svojim znanjima iz fizioterapije mogli bi podići razinu wellness usluga.

Za fizioterapeute, ali jednako tako i za zdravstveni turizam, idealno rješenje bilo bi otvaranje većeg broja wellnessa medicinskog tipa. Wellness centar u osnovi treba biti mjesto održavanja dobrog zdravlja (tjelesnog, mentalnog i duhovnog) te unapređenja istog. Danas smo pred novim izazovima:

• stanovništvo postaje sve starije,
• ljudi i u starijoj životnoj dobi žele živjeti aktivno,
• a prvenstveni razlozi bolesti i smrti stanovništva postale su kronične ne zarazne bolesti.

Na navedene izazove medicinski wellness ima spreman odgovor. Usvajanjem ispravnih životnih navika te izbjegavanjem čimbenika rizika svaki pojedinac može upravljati sa svojim zdravljem i približiti se  „stanju wellnessa“. Wellness je samoodgovoran i svaki pojedinac sam treba poduzeti aktivnosti koje će mu pomoći u očuvanju i unapređenju zdravlja. Wellness centar je tu da mu nizom aktivnosti, wellness tretmanima, ali i edukacijama, radionicama i savjetima pomogne u dostizanju cilja dugog i zdravog življenja. Osim što je samoodgovoran, wellness je i holistički i svakog pojedinca promatra kao cjelinu te se ne obraća samo jednoj nego svim dimenzijama zdravlja. Za ovako zahtjevno postavljene ciljeve potrebni su profesionalci koji su jako dobro medicinski educirani, fizioterapeuti.

Prema našem sudu, ispravan put za „pomirenje“ fizioterapeuta i wellnessa nije edukacija fizioterapeuta za rad u postojećim wellnessima već potenciranje otvaranja medicinskih wellnessa koji će najbolje iskoristiti prirodne potencijale kojima obiluje RH ali i puni potencijal kvalitetnih fizioterapeuta kojima RH također obiluje.